Poslje Franje

Lipanj 15, 2009 at 4:41 pm 2 komentara

Ukratko bilo je super, većinu ciljeva sam ispunio, sretan sam što smo i ja i bicikl čitavi došli do kraja (za razliku od nekih).
Udugo – ovo je treći put zaredom da sam išao. Osnovni razlozi zbog kojih se vraćam su organizacija, masovnost i mentalitet ljudi.

Sve što treba znati o organizaciji je da sam na maratonu sa 4000 sudionika čekao cijele dvije minute da pokupim broj (od toga je minuta prošla jer ja nisam čitao i otišao na stol gdje su se primale prijave – predprijavio sam se); i tri minute da pokupim gablec poslije maratona. I sve ostalo ide jednako glatko – volonteri koji upozoravaju na opasnosti na cesti, šest (6) stanica za okrijepu sa svim od vode do izotonika keksa voća juhe… Masovnost je dio koji mi se sviđa jer se ne osjećam kao čudak da vozim bicikl, a ne naganjam loptu. A mentalitet – možete pričati šta hoćete o slovencima ali bilo ih je hrpa uz cestu. Svih uzrasta i svi su navijaliza svakog. Ljudi s kojima sam se vozio su bili jednako dobronamjerni i pričljivi. Najčešći navijački podstrek je “še mal še mal” čuo sam ga milijon puta (prvi put 5 minuta poslje starta;). Provesti dan bez nervoze i agresive je dobrodošla promjena.

15062009061

Što se moje trke tiče – dan prije sam se dobro hidratira, najeo tjestenine i naspavao. Ove godine smo stigli na vrijeme, ali smo svejedno startali pri kraju kolone od 2000 ljudi. No u 157 km stigneš prestići puno ljudi tako da to nije veliki problem. Trebalo bi biti spreman za start barem pola sata ranije ako hoćeš zauzeti mjesto oko sredine kolone. Ceremonijalni start je iz BTC shopping centra, a pravi start gdje se počinje mjeriti vrijeme je nakon 8 km vožnje kroz sam centar grada. U prvim kilometrima me je ponjela euforija i počeo sam prestizati. Ovo baš nije bilo po planu ali tek što sam stigao grupu ispred sebe, vidio bi još jednu grupu koja je bila skroz blizu. Ajde, stignem još ovu pa onda ću se voziti s njima. Onda ih stignem pa skužim da su mi malo spori pa idem loviti još jednu. Pošto sam znao da nakon 24 km dolazi prvi breg, par kilometara prije sam prestao divljat i počeo loviti dah. Nakon uspona sam ušao u grupu i tu sam se počeo držati plana. Ne divljat, biti u zavjetrini, piti i jesti. Tekućine i hrana su bile jako bitne jer je bilo vruće i vjetrovito. Po ovim uvjetima se troši puno tekućine i energije koju treba nadoknaditi. Tempo je malo usporio jer smo čekali glavni uspon dana, na Kladje. Ovdje sam prošle godine krahirao godine jer sam prejako krenuo prvih 80 km prije uspona. Cilj mi je bio popesti se na 7 km uspona za 35 minuta, što je malo više od 10 km/h prosjeka. Znao da su najstrmiji djelovi na samom početku i na zadnja dva km. Zato nisam (jako) paničario kad samo prvi kilometar išao 9 na sat. I stvarno, uspon se je izravnao i uspio sam ubrzati na 13 -14. Ovo je bio jako dobar znak, jer obično ako pretjeraš na strmom dijelu, kada se izravna prvo trebaš doći do zraka i nemaš snage ubrzavati. I tako sam u svom tempu došao na vrh za 35:25. JUHU! Pošto je gore bio feed station proslavio sam sa hladnom vodom, kriškom naranče i nekoliko suhih smokava. Po spustu se nisam nateravao, jer nisam namjeravo loviti nikog ispred, nego čekati grupu da me ulovi i s njom proći zadnjih šezdesetak km do Ljubljane.
Do sada je sve išlo po planu, osjećao sam se ok, bio sam u grupi koja je držala solidan tempo, i trebalo se je dokoturati do Ljubljane. Problem je i bio da je sve išlo po planu i da sam se osjećao predobro. Počeo sam misliti – imam snage bilo bi ok da pomognem dečkima napred, da ne vuku sami. I tako ja odem napred, odradim par smjena na vjetru. Velika greška. U 20 minuta sam došao od toga da sam mislio da sam među jačima u grupi do toga da nisam mogao držati tempo. Bilo je još 30-35 km do kraja, skroz sam usporio, popio i pojeo još jednu rundu, i čekao da me stigne još jedna grupa. Ova me je došlepala do predgrađa gdje sam napravio još jednom istu glupost. Išao sam spajati pukotinu koja je nastala u grupi, došao na vjetar i ponovo izgubio hrpu energije. Opet sam izletio kroz zadnja vrata, pa sam zadnjih 7-8 km vozio solo. Ušao u cilj dosta ponosan i umoran. Ali ne crknut.
Dalje je bilo vraćanje čipa, uzimanje medalje, razgled štandova, klopanje gratis sladoleda i riže na mlijeku (Hvala Ledo i Mueller), tuširanje, gledanje ljudi kako ulaze u cilj (to je super kak se oni koji dođu iza više vesele od onih naprijed), gablec tjestenina (hvala Barilla) i povratak doma.

Što sam naučio? U roku od 5 minuta možeš preći iz osjećam se ok stanja u očajno jedva se mičem. Samo ako si bahat i precijeniš se. Nije mi žao da sam otišao naprijed pomoći. Da nisam otišao bilo bi mi žao poslije – bio sam se popeo u planiranom vremenu, ovako sam vidio koliko mogu.

Što je razlog zašto vozim- da vidim koliko mogu.

Link na nokia sports tracker podatke sa maratona

Entry filed under: bicikli. Tags: .

Prije Franje Video s Maratona

2 komentara Add your own

  • 1. Oana  |  Lipanj 15, 2009 u 8:33 pm

    Bravoooo!!!! Ukradem ti ideju za foto za svoj blog dok ne dobijemo službene fotografije😛

  • 2. ionuţu  |  Lipanj 16, 2009 u 8:36 am

    Zlatko Čestitke draga! Držite se dobro djelo.

    (in caz că Google Translate o dă în bară, ziceam: Congratulations dear Zlatko! Keep up the good work. )🙂

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Trackback this post  |  Subscribe to the comments via RSS Feed


Flickr Photos

Domjenak s proglašenjem pobjednika Jarunskih liga 2015.

Domjenak s proglašenjem pobjednika Jarunskih liga 2015.

Domjenak s proglašenjem pobjednika Jarunskih liga 2015.

More Photos

Twit

RSS Ciclismo

  • Ora è ufficiale: Pellizotti torna con Nibali Prosinac 8, 2016
    Ora è ufficiale: Pellizotti torna con Nibali Il 38enne di Bibione ha firmato con il team Bahrain-Merida, che da giovedì fino al 20 dicembre è al lavoro in Croazia
  • Balsamo, una stagione d'oro "Io in finale, che sorpresa!" Prosinac 8, 2016
    Balsamo, una stagione d'oro "Io in finale, che sorpresa!" La giovanissima ciclista piemontese in corsa per il premio "Donna dell'anno". Nel suo 2016, tre titoli iridati juniores tra pista e strada. E il nove di media al liceo Classico...
  • Il 18 si pedala con Aru per beneficenza Prosinac 8, 2016
    Il 18 si pedala con Aru per beneficenza Appuntamento il 18 dicembre a Villacidro per la seconda edizione della pedalata con il campione sardo dell’Astana: il ricavato per la ricostruzione del Palazzetto dello Sport di Arquata del Tronto

RSS forza Roma

  • Došlo je do pogreške; kanal je vjerojatno privremeno nedostupan. Pokušajte kasnije.

%d bloggers like this: