Oproštaj od Škode

Nakon tri godine Octaviji ističe leasing i od sutra više nisam vozač Škode. Par prijatelja kojima sam rekao da imam oproštaljku su se nasmijali i nisu me shvatili ozbiljno. Na kraju krajeva, to je samo auto i k tome Škoda:) ali nakon tri godine i 120000 mi se je uvukla pod kožu. Palo mi je na pamet da je kao pas mješanac-nije ni nešto zgodan, i malo je tupast ali ta nikad ne iznevjeri i uvjek je tu kad ga trebaš. E, baš je to moja Škoda-nit je pretjerano lijepa, nit je nakrcana premom ali nikad nije zakazala. Radio sam u njoj, kršio zakone, podmićivao policajce(ponekad i uspješno), veselio se, nervirao, spavao, jeo, pio, presvlačio, selio sebe i druge, brbljao, išao na godišnje, koncerte, grebao ju i udarao i nikad se nije bunila.
Nakon svega ovoga sigurno da će mi falit. Sad moram u novom autu ponovno naučiti kako primiti volan nogama da idem ravno dok otvaram ambalažu klope, moram naći mjesta na kojima je najbolje bubnjati uz muziku, naštimati retrovizore i siceve.
No koliko će mi faliti sve ove stvari koje sam već poznao kod octavije, toliko se veselim novom ljubimcu s kojim se moram iznova sprijateljiti.

Bok škoda:)