Utrke snova u blizini

Ovaj put nekoliko manifestacija iz Hrvatske i susjedstva:

Maraton Franja

Što?

Maraton Franja je najveći skup bicikista u Sloveniji, 2009 je bilo skoro 4000 biciklista u nedjelju na manjem (96km) i većem (156 km). Ime je dobio po partizanskoj bolnici pokraj koje prolazi trasa velikog maratona.  Prvi puta sam bio 2007. na malom, a zadnje dvije godine idem na veliki.

Meni je ova utrka naročito draga jer je iznimno dobro organizirana, ceste su zatvorene za promet, volonteri stoje na svim važnijim raskršćima. Osim toga ima puno ljudi koji izađu iz kuća i navijaju, podržavaju, stvori se super atmosfera.

Kako upasti?

Bolje se je prijaviti unaprijed, ali moguće je i na dan utrke.

Broj sudionika?

Skoro 4000 na oba maratona.

Youtube inspiracija?

Juriš na Vršič

Što?

Još jedna manifestacija u Sloveniji. Ova je nešto manja; i po broju sudionika i po dužini staze – samo 13km. Start je u centru Kranjske Gore a cilj 800 metara iznad na prevoju Vršič. Trasa ide po cesti koju su napravili ruski zarobljenici za prvog svjetskog rata.  Uspon je težak ali su zato pogledi fenomenalni. Više u postu.

Kako upasti?

Prvi put sam bio 2008.  i uspio sam dobiti broj ujutro prije starta. Ove godine sam došao i cesta je bila zatvorena zbog odrona pa ne  znam da li je ovo još uvijek pametan savjet.

Broj natjecatelja?

2000 ograničeno.

Youtube inspiracija?

Nema;(

Krk triatlon

Što?

Vjerojatno najteži olimpijski triatlon u Hrvatskoj, zbog brdovitog biciklističkog djela. Utrka je non drafting, što baš i nije jako bitno jer se nema gdje šlepati. Za posebno teške slučajeve organizira se i dupli olimpijski triatlon. Više na postu.

Kako upasti?

Doći i prijaviti se, jeftinije je ako se prijaviš unaprijed (ali možeš platiti na dan utrke).

Broj natjecatelja?

Stotinjak, ako se broje i štafete.

Youtube inspiracija?

 

 

Clearwater 70.3 Svjetsko prvenstvo u triatlonu

Prošli vikend se je na Floridi održalo svjetsko prvenstvo u poluironman triatlonu ili 70.3 (broj milja koje treba proći do cilja). Meni su za oko zapele dvije stvari:

1. Vim Van de Vielle je završio 13. ukupno i prvi u svojoj dobnoj skupini od 30-34 godine. I uspio je ovo napraviti usprkos činjenici da mu je žena poginula u kolovozu ove godine kada ju je pogazio divljak u novom fićeku. Išla je na posao biciklom. Vim je ostao sam sa kćerkicom od 10 mjeseci i uspio se pripremiti za Floridu. Link na vijest sa Slowtwitch.com

Svaka čast.

2. Moj prijatelj (vozili smo se zajedno 20 sekundi zajedno na utrci na Krku;) Alberto Casadei je završio kao osmi, na samo tri sekunde zaostatka od šestoplasiranog nakon tri sata i četrdeset minuta utrke. Bravo Alberto!!

Urtke snova 2

Nastavak od prošlog puta – popis naj utrki na kojima je moguće sudjelovati.

Xterra Tirol

Što?

Xterra su off road triatloni. I dok se plivanje ne razlikuje puno od običnog triatlona, bicikl i trčanje je po zemljanim stazama. U Tirolu je najduža varijanta 850m plivanja,  14km MTB i 5 km trčanja. Iako je dužinom sličan sprint triatlonu, prošle godine je vrijeme pobjednika bilo 1:41 – što je malo manje od vremena za koje najbrži završavaju duplo duži olimpijski. Nije lagano.

Kako upasti?

Ovdje nema problema sa navalom:)

Broj natjecatelja?

36 je završilo dugi prošle godine.

Youtube inspiracija?

24 Sata Le Mans-a (biciklima)

Što?

Utrka po istom principu kao i puno poznatije auto i moto trke. Pobjednik je tko napravi više krugova za 24 sata. Vozi se na istom automotodromu kao i auto i moto utrke. Moguće je sudjelovati kao pojedinac ili ekipa od 2, 4, 6 ili 8 članova.

Kako upasti?

Prijaviti se na web siteu. Pošto je 09 bilo prvo izdanje ne bi trebalo biti problema

Broj natjecatelja?

Maksimum od 500 ekipa; prošle godine ih je bilo 1130 od 17 do 82 godine starosti.

Youtube inspiracija?

Triathlon Alpe d’Huez

Što?

Alpe d’Huez je mitsko brdo za sve bicikliste. Francuzi su napravili triatlon u kojem se penje na Alpe i pliva u planinskom jezeru u kojem je ostatak godine zabranjeno plivanje. Postoje duga (2,2; 115; 22) i kratka utrka (1,2; 30; 7).

Kako upasti?

Ovo je isto relativno mlado natjecanje (održane su tek četri utrke) ali brzo dobiva na popularnosti.

Broj natjecatelja?

1510 prošle godine.

Youtube inspiracija?

 

 

Idući put – dosta sanjanja – nekoliko trka u Hrvatskoj i susjedstvu koje treba posjetiti.

Utrke snova

Pošto je zadnjih dana bilo šugavo vrijeme bio sam za kompjuterom više nego inače. I napravio ovaj popis utrki na kojima bih želio sudjelovati.

1. Triatlon Kona (Ford Ironman World championship)

Što?

Ironman (3,8 km plivanja, 180 km biciklom, 42 km trčanje) svjetsko prvenstvo na Havajima.

Kako upasti?

Postoje dva načina. Jedan je kroz kvalifikacijske utrke. Ima ih ukupno 28 (22 iron dužine i 6 polu iron dužine). Svaka od tih utrki ima određeni broj kvalifikacijskih mjesta raspodjeljenih po dobnim kategorijama.

Drugi način je da se prijaviš na lutriju i da budeš jedan od 100 sretnika. Doduše da bi se prijavio na lutriju moraš završiti barem jednu iron trku u godini održavanja.

Broj natjecatelja?

Ukupno ima 1800 mjesta – svatko tko dođe tamo je heroj.

Youtube inspiracija

L’etape du Tour

Što?

Svake godine organizator Tour de France-a za vrijeme utrke organizira utrku koja ide istom trasom kao jedna od etapa. Natjecanje je otvoreno za sve i održava se obično tjedan dana prije nego prava trka.

Obično se koristi teška brdska etapa. Iduće godine će se voziti Pau – Tourmalet, 178 km od čega 50 km uzbrdo. Start je na 165m a cilj na 2115 m nad morem.

Kako upasti?

Prijavnica se objavljuje u francuskom Velo časopisu. Tko nije u mogućnosti na vrijeme kupiti i poslati prijavnicu, postoje ovlaštene turističke agencije koje prodaju aranžmane.

Broj natjecatelja?

9500.

Youtube inspiracija?

Tri tipa s BBC-a odluče otići na etapu. Ima simpatičan dio kad se pokušavaju sporazumjeti s francuzima:)

Transalp Challenge

Što?

Etapna mountain bike utrka za amatere. 8 Etapa kroz Alpe u Njemačkoj, Austriji i Italiji. 600 km i 20 000 m penjanja.  Natječu se ekipe od dva člana (zbog sigurnosti u planinama). Godišnji odmor snova;)

Kako upasti?

Prijaviti se na stranici. Ali treba biti brz jer se mjesta razgrabe za desetak minuta.

Broj natjecatelja?

1100 – 550 ekipa po dva člana.

Youtube inspiracija?

Naravno ima još – sljedeći put: off road triatloni, 24 sata le mansa, i mnogi drugi…

2009 na biciklu

Biker-ske priče

Kupio sam novi broj Bikera. Nije mi žao, ali nisam ni oduševljen. Nije mi žao jer cijenim trud uredništva i želim im pomoći da uspiju. Bilo bi super da mogu čitati kvalitetan hrvatski časopis o bicikilma. Nije mi žao jer sam časopis kupio zbog naslova koji su mi jako interesantni.  Reportaža sa Transalpa (jedna od utrka na popisu želja – sedmodnevni MTB maraton), interesantne ideje za vožnje po Hrvatskoj.

Ali poslje naslovnice stvari se srozavaju. Sićušni fontovi (još nisam čuo za novine koje se čitaju s povećalom), krležijanski članci koji nemaju kraja (…i onda nam je pukla guma pa nas je pokupio striček kojem smo dali 50 kuna da nas otpelje…. who cares??). Jasno mi je da se nema novaca za profesionalne novinare i da se objavljuju članci čitatelja. Ali dajte ih barem malo pokratite.

Druga stvar koja mi se ne sviđa su testovi – kupio sam tri broja ovog časopisa i u svim testovima nisam našao niti jednu lošu riječ o niti jednom biciklu. Svi su fenomenalni. No kako ovo nije problem samo kod nas (rasprava o ovom problemu na cyclocosm i fatcyclist blogovima) tako da im ne zamjeram previše.

Kao što sam prije rekao – bilo bi super da mogu čitati kvalitetan hrvatski biciklistički časopis. Zasad biker ima dvije od tri tražene odlike.

Beč

Prošli vikend sam bio u Beču.  Spojio praznik, otišao u petak vratio se u nedjelju. Grad mi je ostao u živom sjećanju po nekoliko sitnica koje su me impresionirale.

Prva sitnica je hotel u kojem smo spavali. Ne znam da li se može zvati hotelom pošto nema restoran, bar, recepciju. Izgleda kao obična zgrada sa stanovima. Sobe se plaćaju na automatu ispred ulaza, koji izbaci magnetski ključ i račun. Soba zapravo nije soba jer ima kuhinju sa mikrovalnom, frižiderom i sudoperom. Osim toga unutra je i televizor, cijeli hotel ima WI FI gratis.

Kako je prvo mjesto koje sam posjetio (hotel) ostavilo dojam moralo je i zadnje biti posebno. Prije nego smo se popeli na U-bahn i krenuli prema autu posjetili smo Sigmund Freud park.  U parku je bilo desetak ljudi koji su sjedili u ligeštulima i lješkarili na suncu. Ništa posebno dok nisam shvatio da su ligeštuli gradski, i da ih ima još naslonjenih na drvo na rubu travnjaka. Ne naplaćuju se, provjerio sam. Čak smo vidjeli i lokalne huligane koji nisu vratili ligeštul na mjesto nakon što su otišli – ti mladi danas….

Žalosno je da se moram nasmijati kad se zamislim što bi bilo da se bilo koja od gornje dvije situacije transplatira u Zagreb. Je li netko za Zagrebparking ligeštuli – samo 50 kuna sat? Dok se odmaraš možeš kupiti jeftino hotelske ručnike, školjku za WC i mikrovalnu (malo rabljene).

Katastrofa…

Sprinteri i “wheelsuckeri”

U zadnje vrijeme sam primjetio trend da se u biciklističkim i drugim društvima često svisoka gleda na sprintere i na pobjednike jednodnevnih utrki u bicikizmu. Razlog je da se smatra ne pobjeđuje najjači, da moraš biti cigan i šlepati se cjeli dan i na kraju otšprintaš jadnika koji je cijeli dan bio na smjeni.

E sad.

Dakle osim što je ovo najčešće upotrebljavana lažna isprika gubitnika, mislim da brojevi sve kažu:

Italscooter 2,2kw (dok ima benzina)

Mark Cavendish 1,4 kw(završnih 300 m)

1400 wata u 300 m – 1400 wata znači dignuti 140 kila jedan metar u u jednoj sekundi. 1400 wata je dvije konjske snage!Pošto drži to 300 m pri 70 km/h to znači cca15  sekundi tj za 15 sekundi digne 140 kila 15 metara u zrak. A prije toga drži 700 W zadnja 3km.

Tako da izjava da ne pobjeđuju najjači baš nema smisla. Isto kao što u atletici treba drugačija snaga za 100m u odnosu na 800 m u odnosu na 5km, tako je i u biciklizmu sprinteri su jedna vrsta snage, kronomani druga a penjači treća. I uspoređivati tko je jači ili bolji je isto kao da uspoređuješ Usaina Bolta i Blanku Vlašić…

Druga je stvar što za pobjedu u biciklizmu snaga nikad nije dovoljna. Sreća, taktika, momčad, oprema su sve faktori koji su barem jednako važni kao i snaga. I zato su utrke interesantne i nepredvidive – inače bi mogli imati natjecanja u laboratoriju na ergometru – tko okrene više wata pobjednik.

Misao dana…

Jučer sam bio na bazenu na mladosti. Slučajno sam prošao pokraj skupa roditelja koji vode klince na slobodne aktivnosti. Primjetio sam (možda griješim) da većina roditelja baš nije sportski tip. Osim toga većina dok čekaju klince ne ode plivati nego je valjda u birtiji.

Meni nije jasno a)ak roditeljima sport nije bitan u životu zakaj tjeraju klince da se njime bave i b) kak očekuju da će se klinci baviti sportom (ili barem rekreirati kad na/odrastu) ako im roditelji ne pruže primjer.

BTW – pričam o predškolskom uzrastu.

Fotke s Krkatlona

Žigosanje prije utrke (broj na ruci)

Na brdu s biciklom. Ovo je blaža strana brda.